Såsom i en spegel

27.08.2015. 02:09

Såsom i en spegel (1961)




Žanr: Drama
Trajanje: 89 min
Država: Švedska
Jezik: Švedski, Latinski

Režija: Ingmar Bergman
Scenarij: Ingmar Bergman


Uloge:

Harriet Andersson ... Karin
Gunnar Björnstrand ... David
Max von Sydow ... Martin
Lars Passgård ... Minus



[tube]KIKZ5dpA5KU[/tube]

Karin i njezin suprug, liječnik Martin, dolaze u posjet njezinu ocu, piscu Davidu, i mlađem bratu Minusu koji žive na otoku. Karin pati od psihičkog poremećaja i sve češćih halucinacija te počinje vjerovati da će Bog doći kroz zid napuštene spavaće sobe na katu i da ona može kroz taj zid ući u drugi svijet. Naposljetku, Karin i njezin brat upuštaju se u incestuozni odnos.

Prvi dio Bergmanove tzv. "trilogije o vjeri" (slijede "Nattvardsgästerna" i "Tystnaden"), nastavlja se analizom osobnosti umjetnika na redateljevo ranije djelo "Ansiktet" (1958). Dok je u tom filmu implicitno opravdavao umjetnički poziv koji uključuje i obmanjivanje okoline, u ovom lik umjetnika (David), potpuno posvećen profesiji, pati od iluzije vlastite veličine. U tom smislu David je i autoreferencijalna figura samog Bergmana, što je razvidno u sceni u kojoj pisac ima beretku i staru kožnu jaknu – redateljeve omiljene odjevne predmete, a njegova patnja zbog književnih "muka" i "mrskih riječi" iskazuje ideju o jeziku kao stranom pa i neprijateljskom elementu, što će Bergman do vrhunca dovesti u filmovima "Tystnaden" i "Persona".
Film etablira more kao jedan od trajnih okvira Bergmanovih ambijenata (asketski okoliš vizualizacija je očaja i otuđenja osamljenih protagonista), a potvrđuje redateljevo zanimanje za motiv igre u igri: u jednoj sekvenci Karin, Minus i Martin izvode u Davidovu čast kratak Minusov dramolet, izrazito ironično djelo koje Minus opisuje kao "moralitet namijenjen isključivo pjesnicima i piscima". Sam Minus sebe poima kao perfekcionista i purista pa je svjestan da je njegov otac osrednji pisac; ipak, njegova je dominantna značajka seksualna nezrelost što dovodi do fizičkog ljubavnog odnosa njega i sestre, a pod utjecajem Karinina psihičkog stanja.
"Kroz tamno ogledalo" označava i početak Bergmanovih sumnji u kršćanskog Boga, koji je ovdje označen kao "destruktivan i opasan" što se u filmu "Nattvardsgästerna" radikalizira sumnjom u bilo kakvo Božje postojanje.
Film je nagrađen Oscarom za najbolji film na stranom jeziku. link