Wonder - Sladunjavo ali prija

Greh bi bio reći da je ovo suvišan film. Jer, svako ostvarenje s plemenitom porukom zaslužuje da se o njemu prozbori na vrlo glasan način, i da se tako što više ljudi namami da uživa u jednoj lepoj priči.

E, pa, Wonder je baš jedno takvo ostvarenje, slično onima koje nose oznaku "porodičan" i svojstveniji su, recimo, Halmark kanalu nego grandioznim bioskopskim salama.

E, sad, da je bilo malo više "umešnosti", možda je ovaj film mogao da se svrsta u rang s remek-delima slične provinijencije, kao što su The Elephant Man i Mask, ali i ovako je prilično O.K. Nije "lektira", ali je lepo za gledati. 

Priča o porodici koja ima sina s velikim deformitetom na licu i njegovoj "socijalizaciji", odnosno "upuštanju" među ostale vršnjake. Školske. Tretman "vršnjačkog nasilja", "ljudi s deformitetom" i slične ružne stvari koje je iznedrila civilizacija. 

Mama Julia Roberts, tata Owen Wilson, dečak Jacob Tremblay i sestra mu Izabela Vidović (naše gore list) sasvim emotivno plivaju kroz ovo skoro dva sata dugo "propovedanje" o smislu postojanje i gajenja lepog i dobrog.

I reditelj Stephen Chbosky, poznat do sada najviše po nagrađivanom The Perks of Being a Wallflower od pre pet godina. Isto "topla" priča, plemenita, pa se nekako iskristalisao kao reditelj koji ume takve storije d obradi. Dakle, ako vam se svidela ta priča u čijem je središtu 15-godišnjem Charlie, svi su izgledi da će vas sentimentalno "rasturiti" i ova u kom je glavni lik 10-godišnji Auggie. 

Da li je sve to dovoljno? Nekome jeste. Nekome samo malo treba da potakne ljudskost u sebi. I drugima. Oni koji žele umetnost na zadatu temu neka potraže ono što su uradili Peter Bogdanovitch i David Lynch.