Stratton

Simon West je zanimljivo ime među rediteljskim svetom. Prvi film snimio je pre tačno 20 godina i od tada gotovo da nije izlazio iz žanra koji ga je othranio.

Ali, od te 1997. godine i Con Air, pa do prethodnog filma iz 2015. godine Wild Card, trudio se da u svakom svom filmu pruži bar delić nečeg novog. Tako su se u njegovoj filmografiji našli čak i filmovi na ivici blokbastera, poput Lara Croft: Tomb Raider, The Mechanic ili The Expendables 2. Dakle, moglo se očekivati da i Stratton bude približno "interesantan", makar akcijski nastrojenim fanovima. Ali...

Ovo je film u kome je sve ravno. Stratton je neka vrsta Jamesa Bonda, odnosno "mornaričke foke" na radu u britanskom MI5 (ili MI6, sve je to isto...). E, sad, pojavljuje se tu neki terorista ruskog porekla koji krade neko strašno biohemijsko oružje (a, inače su baš Englezi hteli da ga ukradu od Iranaca, ali ih je ovaj pretekao), i tako sravni London sa zemljom, raspršujući strašno oruže dronovima koji će nadletati glavni grad. Naravno, Stratton dobije zadatak da mu stane na put. 

Ukratko ispričano, to je to. Pravolinijski, predvidljivo i ničim izazvano. Svi likovi umiru u stereotipima, bez imalo čak i naznake "tradicionalnog britanskog šarma", kakvog je, recimo, posedovao već pomenuti James Bond.

Da je West ovo snimao u nekim prošlim vremenima, rekli bi "žali Bože filmske trake". Ovako, elektronika trpi sve...