PRVI SE (NE)PAMTE - O BROTHER, WHERE ART THOU?

Ovaj put nešto sasvim drugačije. Kroz ovakve članke želim istaknuti koji su to filmovi koji su po meni napravili veliki doprinos u cijeloj toj industriji. Ovo neće biti nužno blockbusteri i najbolji filmovi svih vremena, nego filmovi koji su donijeli nešto novo čega do tada nije bilo. Nadam se da će netko iz ovoga nešto i naučiti, ne kažem da će vam ovo znanje donijeti povišicu na poslu, ali može pomoći u nekakvom pub kvizu ili u Lovcu. Možda. Ako vam se ideja sviđa, ili ne sviđa, napišite mi u komentare.

A danas ćemo pričati o O Brother, Where Art Thou? Ili kako su to naši spretno preveli “Tko je ovdje lud?” Priča je ovo o Ulyssesu Everetu McGillu, koji s 2 druga pobjegne iz zatvora. Radnja je smještena na američkom jugu 30-ih godina prošlog stoljeća i kroz film pratimo zgode i nezgode naših junaka.

Bez obzira što je riječ o starijem filmu, svejedno ću se truditi spoilati vam čim manje jer smatram da O Brother, Where Art Thou? apsolutno zaslužuje vašu pažnju. Cijeli film je u biti reboot Odiseje. To ste možda mogli zaključiti po imenu glavnog lika Ulysses, Uliks na latinski za Odiseja. Zašto su stari Latini prevodili vlastita imena? Zašto uopće prevodimo vlastita imena? Bo. Deutchland. Njemačka. Ovo nije bio prijedlog za odlazak, samo pokušavam potvrditi ono o čemu pričam. Nemojte prevoditi vlastita imena. I tako se naš Everett sreće sa svojim sirenama, sa svojim Polifemom, pa se preruši, guverner Menelaj, drugi prosci njegove žene i tako dalje i tako dalje. Da, jako dobro znam Odiseju i ne, nisam se puno seksao u srednjoj. I Ilijadu dobro znam.

Bez obzira znate li tu priču otprije ili ne, vjerujem da će vam film biti zabavan. Braća Cohen su se odlučila na vedar ton filma, iako ga ne bih u potpunosti nazvao komedijom, ovo je jedan baš lijepi pustolovni film. Kao Indiana Jones. Samo je ovdje Indy završio u zatvoru i bježi pred zakonom. I ne priča mrtve jezike, i nema biča i šešira. Ok, nije baš Indiana Jones, ali kužite što želim reći. Nadam se.

Glavnu ulogu igra George Clooney. Vi mlađi se možda ne sjećate Georgea, ali ja ga se sjećam iz dana kad ga je svaka snaša htjela potrošit ko seljak poticaje. I dosta dugo je uživao taj status, najseksi muškarca ikad, i onda se oženio, skužio da će tekilom zaraditi više nego glumom i sad o njemu baš i ne čujemo tako puno. Inače ga ne doživljavam kao mega super odličnog glumca, ali ovdje je genijalan, od prve do zadnje minute, čini mi se kao da je cijeli život vježbao svoje humoristične mišiće za ovaj film. Da se razumijemo, i ostali glumci su ok, ali obzirom da je njegov lik glavni i da se trudim ove tekstove držati čim kraće istaknut ću samo njega.

Soundtrack je možda i najbolji dio filma. Ne mislim samo na “Man Of Constant Sorrow”, nego na sve pjesme koje su valjda izvukli iz naftalina i prekrasno se uklapaju u film. Soundtrack se može slušati sam za sebe i navodno se on prodao bolje od filma, navodno se više zaradilo na njemu. Viš ti to.