Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!
}
Godina:
1964Žanr:
drama, ljubavniTrajanje:
113 minRežija:
François TruffautScenarij:
François Truffaut, Jean-Louis RichardGlavne uloge:
Laurence Badie > Ingrid
Nelly Benedetti > Franca Lachenay
Carnero > Lisbon organizer
Daniel Ceccaldi > Clément
Georges de Givray > Le père de Nicole
Jean Desailly > Pierre Lachenay
Françoise Dorléac > Nicole (as Françoise Dorleac)
Philippe Dumat > Directeur cinéma Reims
Catherine-Isabelle Duport > Jeune fille Reims
Paule Emanuele > Odile
Maurice Garrel > Bontemps
Maximiliènne Harlaut > Mme. Leloix
Sabine Haudepin > Sabine Lachenay
Dominique Lacarrière > La secrétaire Dominique
Jean Lanier > Michel
Charles Lavialle > Veilleur hôtel Michelet
Pierre Risch > Chanoine
Opis:
Romantična drama o uspješnom izdavaču koji se unatoč sretnom braku upusti u vezu s mladom stjuardesom. Sredovječni Parižanin Pierre Lachenay (Jean Desailly) uspješni je izdavač koji u sretnom braku sa suprugom Francom (Nelly Benedetti) ima kćerkicu Sabine (Sabine Haudepin). Zadovoljan je i u privatnom i u poslovnom životu. Stoga ga iznenadi privlačnost koju osjeti prema lijepoj stjuardesi Nicole (Françoise Dorléac) koju je upoznao na letu za Lisabon. Ondje, naime, Pierre ima zakazano predavnje o Balzacu, ali svaki slobodan trenutak posvećuje druženju s Nicole. Njihova se veza nastavi i u Parizu, ali Pierre budno pazi da sve ostane u tajnosti. Zato odluči organizirati put u Reims kako bi se nesmetano mogao viđati s voljenom Nicole. I dok njoj počne smetati ta tajnovitost, Franca sve više sumnja da je suprug vara s drugom ženom...Točno dvije godine poslije svog remek-djela o ljubavnom trokutu Jules et Jim, te dvije godine prije znanstveno-fantastične drame Fahrenheit 451, francuski redatelj i scenarist François Truffaut realizirao je jedan od najznačajnijih radova u svojoj karijeri. Radi se o romantičnoj drami La Peau douce iz 1964. u kojoj je uz pomoć koscenarista Jean-Louisa Richarda provokativno progovorio o krhkosti suvremenog braka i izvanbračnim avanturama kao pokušajima rješavanja frustracija.Zacijelo jedan od najboljih filmova u karijeri Françoisa Truffauta naoko je hladno režirana priča o ljubavnom trokutu, ali je zapravo riječ o duboko emotivnom propitivanju institucije braka i ljudske potrebe za ljubavlju i vjernošću. Priča se zapleće oko sredovječnog izdavača koji unatoč skladnom braku i izvrsnom poslu utjehu traži u vezi s mladom stjuardesom generirajući tragediju za sve osobe uključene u trokut. Pritom Truffaut još jednom unosi štošta iz svoje autobiografije, pa je tako glavni junak preslika njegovih osobnih sredovječnih dvojba, a brak koji mu se ruši odraz redateljevih nedoumica oko vlastita privatnog života. Taj spoj stvarnih preokupacija i brižljivo osmišljene fikcije u filmu djeluje veoma uvjerljivo, te gledatelj ima osjećaj kao da prati živote osoba iz susjedstva, a ne imaginarnih likova. Određena doza fatalizma, osobito pri tragičnom raspletu, daje Truffautovoj drami dodatnu snagu tim više jer je film besprijekoran u vizualnom smislu. Jednostavna, ali očaravajuća crno-bijela fotografija Raoula Coutarda potencira suvremene interijere i eksterijere stavljajući ih u odnos s neprolaznim dilemama poput iskušenja vjernosti i međuljudskog (ne)povjerenja. U glavnoj je ulozi Jean Desailly (Maigret tend un piage), čija je interpretacija preljubnika Pierrea ocjenjena kao glumčeva najbolja uloga u karijeri, dok su mu partnerice izvrsna Nelly Benedetti (Les Ennemis) kao supruga Franca, te atraktivna Françoise Dorléac (LHomme de Rio) u ulozi stjuardese Nicole koja je tri godine nakon premijere filma tragično preminula u prometnoj nesreći. Sugestivna je glazba djelo skladatelja Georgesa Deleruee, a sam je film 1965. ovjenčan danskom filmskom nagradom Bodil za najbolji europski film. Napokon, mnogi su kritičari u filmu zami
- Slično za pogledati
- Komentari (2)
L'amour en fuite (1979)
drama, komedija, ljubavni
Nakon burne mladosti pune ljubavi, lutanja, različitih poslova, ali i nezakonitih radnji, Antoine Doinel (J.-P. Léaud) zašao je u četvrto desetljeće života. Radi kao korektor u tiskari i upravo je...
Le dernier métro (1980)
drama, ljubavni, ratni
Pariz, 1942. godine. Tijekom nacističke okupacije Francuske, Marion Steiner (Catherine Deneuve), poznata kazališna i filmska glumica, vodi kazalište Montmartre. Smatra se da je njezin suprug...
Jules et Jim (1962)
drama, ljubavni
Romantična drama o ljubavi dvojice prijatelja prema istoj ženi, lijepoj i slobodoumnoj Catherine; jedan od najcijenjenijih filmova u opusu F. Truffauta i jedan od najboljih filmova u povijesti filma...
La nuit américaine (1973)
drama, komedija, ljubavni
Pratimo šaroliku filmsku ekipu na setu melodrame Je Vous Présente Paméla. Tu su nekadašnja diva Séverine koja na setu pije i zaboravlja tekst, legendarni filmski zavodnik Alexandre koji stalno juri...
Za komentiranje morate biti prijavljeni!
eXtreme member
15.03.2013. 12:19
Nekonvencionalnom melodramom, za razliku od Jules i Jim (1962) Truffaut je napravio odmak od pokreta "nouvelle vague" jednostavnijim i preglednijim fabularnim izričajem. Ovdje se je bavio ljubomorom, bježanjem od trivijalnosti bračnog života, rušenjem toga naoko uređenog života i osvetom. Naoko ničim originalna priča, ali pomniji gledatelji će čitati između redova, čitati na licima i ponašanjima glavnih likova i njihovim odlukama ili potezima. Nakada ćemo imati sažaljenja za njih, nekada će nas živcirati zbog neodručnosti ili povlačenja, slabosti, ali kao što sam naveo u tekstu Truffaut je djelomično ogolio i svoju dušu,kritički se odnoseći spram svog alter ega, kao što naravno svaki živopisni i iskreni autor daje djelić sebe. Ima dosta simbolike i alegorije (recimo kada glavni lik "Pierre" stavlja naočale sa debelim crnim okvirima ala Marcello Mastroianni, znamo da ga taj prethodni događaj izbacio iz takta ili potresao, ili stidljivi fetišizam prema glatkim nogama, nepredvidljivo rastrojstvo prevarene žene, analiza i posmatranja kameo likova u filmu ). Zanimljiva je scena u Reinsu kada Pierre bespomoćno i sa ogromnom tjeskobom u prsima iz lokala gleda kako njegovu ljubavnicu maltretira "nevalentni" muškarac, a on zbog "ugleda" ili pasivnosti da ga ne bi netko uhvatio u preljubu ne reagira džentlmenski i ostavlja je da se sama odbrani od "lešinara" - možda je tu prvi put i gubi i još mnoge zanimljive scene koje se mogu protumačiti na subjektivan način.
eXtreme member
15.03.2013. 11:54
Link
France (Les Films du Carrosse), B&W 113 min, 119 min. - Director's cut
drama, romance
Jezik: francuski, portugalski
Režija: François Truffaut
Scenario: François Truffaut, Jean-Louis Richard
Uloge: Jean Desailly (Pierre Lachenay), Françoise Dorléac (Nicole), Nelly Benedetti (Franca Lachenay), Daniel Ceccaldi (Clément)
Ocjena na imdb: 7,6/10
Sinopsis
Ljubavna drama o poslovno uspješnom i sretno oženjenom književnom izdavaču koji upoznaje šarmantnu stjuardesu Nicole i oni započinju ljubavničku vezu. Iako se Pierre trudi sakriti vezu od supruge France i kćeri Sabine, vrlo brzo shvaća da će morati odabrati Nicole ili France.
Ovo je četvrti po redu i pomalo autobiografski film Françoisa Truffauta, koji je kao kritičar, redatelj, scenarist, glumac i producent preko četvrt stoljeća i kroz 25 vlastitih uradaka obilježio francusku kinematografiju. Naziv filma Le Peau douce ili nježna koža
predstavlja metaforu buržoaskog društva.
Trailer
[TUBE]DwDle8khMcE[/TUBE]
PRiJEVOD
Izvor: mojtv.hr, filmski leksikon