
Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Naslov:
Pisma mrtvog čovekaGodina:
1986Žanr:
drama, znanstvena fantastikaTrajanje:
87 minRežija:
Konstantin LopushanskiyScenarij:
Konstantin Lopushanskiy, Vyacheslav Rybakov, Boris StrugatskiyOpis:
Кao rezultat neplanirane eksplozije u američkoj vojnoj bazi, nestaje veći deo čovečanstva. Preživeli su osuđeni na sporu smrt. Među njima i deca. U isto vreme, pokušavajući da sakrije uzrok eksplozije, vlast je koristi kao izgovor za početak Trećeg svetskog rata.
- Slično za pogledati
- Komentari filma/serije (1)
Veld (1987)
fantazija, znanstvena fantastika, horor
Deca od roditelja dobijaju električnu igru koja može običnu sobu da pretvori u bilo koji ambijent koji požele. Piter i Vendi po ceo dan zahtevaju da im igra prikazuje predele Afrike i kako lavovi...
Golem (1980)
znanstvena fantastika
The film is set in a terrorizing world of the future, where technology commands the movements of individuals, supervised by the doctors, carrying out a program to improve the human race. Thus...
Russkaya simfoniya (1994)
drama, fantazija
Priča o Strašnom Sudu koji je upravo stigao u savremenu Rusiju. Tokom nadolazećeg potopa, glavni junak pokušava da učini dobro delo pre apokalipse, ali svi njegovi vapaji da se pomogne deci u domu za...
Proshchanie (1983)
drama
Malenom selu na prekrasnom otoku prijeti potapanje zbog izgradnje brane. Pred nama se odvija priča o stanovnicima koji se opraštaju od vlastitih domova... Scenarij je napisala Larisa Šepitko prema...
Za komentiranje morate biti prijavljeni!
eXtreme member
04.07.2017. 12:06
Fina, melanholična, jeziva i proganjajuća vizija sveta i ljudi urusšnog duha i nade, iza koje ostaje jedan od mračnijih postapokalipticnih filmova osamdesetih iz doba hladnog rata kada su velike sile bile uplašene svojim moćima i konfliktom koji je visio u vazduhu. Lepo (ako je "lepo" odgovarajuća reč ovde) je videti rusku stranu te paranoje i razmišljanja, dok je Lopushanski očito bio jedan od najboljih za dotične priče. Savršeno se služio bojama/nedostatkom istih, te krupnim kadrovima izbezumljenih ljudi, uz pomoć jezive muzičke podloge i uz podjednako interesantan fokus na (neka i bezimenim) likovima. Nada, koja nam se možda nudi, se može tumačiti na više načina, što mi se takodje dopalo. Ja je video nisam, no može biti da je upravo ta borba, neka i mimo sveta, okolnosti, šansi, ono najvrednije u nama.