Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Naslov:
Previše uplašeni da bi vrištaliGodina:
1984Žanr:
drama, kriminalistički, misterij, hororTrajanje:
100 minRežija:
Tony Lo BiancoScenarij:
Neal Barbera, Glenn LeopoldGlavne uloge:
Anne Archer > Kate Bridges
John Heard > Steve
Maureen O'Sullivan > Inez Hardwick
Val Avery > Dr. Richards
Victoria Bass > Cynthia Oberman
Dick Boccelli > Benny
Sully Boyar > Sydney Blume
Beeson Carroll > Barry Moyer
Rony Clanton > Barker
Mike Connors > Lt. Alex Dinardo
Chet Doherty > Edward
Ruth Ford > Irma
Murray Hamilton > Jack Oberman
Leon Isaac Kennedy > Frank
Ian McShane > Vincent Hardwick
Carrie Nye > Graziella
Karen Rushmore > Nadine
Ken Norris > Mike
Opis:
"Previše uplašeni da bi vrištali" (1984) – Uzbudljiv, ali konvencionalni "ko je to uradio" iz doba slešera Film je snimljen 1981. godine, ali je zbog finansijskih problema produkcijske kuće premijera bila odložena do 1984. godine. Ako ste ljubitelj horror-thriller filmova iz 80-ih, posebno onih koji su "ušli kroz prozor" uspona slasher žanra, " Previše uplašeni da bi vrištali " (ili kako ga mnogi pamte po TV naslovu "Portir") će vam verovatno delovati kao prijatno, mada ne i revolucionarno, putovanje u prošlost. Radnja nas vraćsi u glamurozno doba Mrnhetna, u luksuzni stambeni kompleks čiji su stanari bogati, lepi i kriju broje tajne. Kada serija brutalnih ubistava počne, detektiv (Majk Konors) preuzima slučaj. Glavni osumnjičeni je tajanstveni vratar (Jan MekŠejne), ali sumnja pada na gotovo svakoga u zgradi. Najveća prednost filma je nesumnjivo njegova atmosfera. Režiser Tony Lo Bianco uspeva da stvori autentičan osećaj klaustofobne paranoje. Zgrada kao lokacija postaje ličnost za sebe – sa svojim hodnicima, liftovima i skrivenim prostorijama, ona je savršeno tlo za "zatvorenu misteriju". Nema preterane krvi ili spektakularnih scena nasilja kao u tipičnim slešer filmovima; ovde je fokus na napetosti i misteriji, što ga čini bližim klasičnom "ko je to uradio” nego "Petak 13." Glavni problem "Previše uplašeni da bi vrištali " leži u njegovoj predvidljivosti i konvencionalnosti. Scenario, iako solidno izgrađen, ne nudi mnogo iznenađenja za iskusne gledaoce misterija. Zaplet se odvija po već viđenom šablonu, a neki od "šokantnih" preokreta mogu se predvideti unapred. Pored toga, razvoj likova je površan. Većina stanara su samo metafore sa licem, postavljene da budu žrtve ili lažni tragovi. Ritam filma takođe izgleda spor po standardima današnjeg gledaoca.
Obradio/la:
mita53- Slično za pogledati
- Komentari filma/serije (1)

Night Game (1989)
drama, kriminalistički, triler
Detektiv se trka sa vremenom da bi sprečio ubistvo sledeće žrtve plaćenog ubice.

La morte accarezza a mezzanotte (1972)
kriminalistički, misterij, triler, horor
During a drug-fuelled photoshoot, a model witnesses a brutal murder in the apartment opposite hers, and is forced to become an amateur sleuth to unravel the mystery.

Don't Go in the House (1979)
horor
A slasher film about a victim of child abuse (Dan Grimaldi) who grows up to become a maniacal construction worker. He stalks women at discos, takes them home, then hangs them upside-down in a special...

Windows (1980)
drama, triler
Žena sklona samoubilačkim mislima špijunira svog stidljivog suseda.



Za komentiranje morate biti prijavljeni!
Translator Legend
26.10.2025. 00:22
"Previše uplašeni da bi vrištali" (1984) – Uzbudljiv, ali konvencionalni "ko je to uradio" iz doba slešera Film je snimljen 1981. godine, ali je zbog finansijskih problema produkcijske kuće premijera bila odložena do 1984. godine. Ako ste ljubitelj horror-thriller filmova iz 80-ih, posebno onih koji su "ušli kroz prozor" uspona slasher žanra, " Previše uplašeni da bi vrištali " (ili kako ga mnogi pamte po TV naslovu "Portir") će vam verovatno delovati kao prijatno, mada ne i revolucionarno, putovanje u prošlost. Radnja nas vraćsi u glamurozno doba Mrnhetna, u luksuzni stambeni kompleks čiji su stanari bogati, lepi i kriju broje tajne. Kada serija brutalnih ubistava počne, detektiv (Majk Konors) preuzima slučaj. Glavni osumnjičeni je tajanstveni vratar (Jan MekŠejne), ali sumnja pada na gotovo svakoga u zgradi. Najveća prednost filma je nesumnjivo njegova atmosfera. Režiser Tony Lo Bianco uspeva da stvori autentičan osećaj klaustofobne paranoje. Zgrada kao lokacija postaje ličnost za sebe – sa svojim hodnicima, liftovima i skrivenim prostorijama, ona je savršeno tlo za "zatvorenu misteriju". Nema preterane krvi ili spektakularnih scena nasilja kao u tipičnim slešer filmovima; ovde je fokus na napetosti i misteriji, što ga čini bližim klasičnom "ko je to uradio” nego "Petak 13.". Glavni problem " Previše uplašeni da bi vrištali " leži u njegovoj predvidljivosti i konvencionalnosti. Scenario, iako solidno izgrađen, ne nudi mnogo iznenađenja za iskusne gledaoce misterija. Zaplet se odvija po već viđenom šablonu, a neki od "šokantnih" preokreta mogu se predvideti unapred. Pored toga, razvoj likova je površan. Većina stanara su samo metafore sa licem, postavljene da budu žrtve ili lažni tragovi. Ritam filma takođe izgleda spor po standardima današnjeg gledaoca.