Ya-soo

- Divlji policajac sa mazohističkim i sadističkim tendencijama koji ne štedi kriminalce, prebije ih kad god može, a napola mu je gušt kad ovi razbiju njega

- Hladni tužitelj, skoro potpuno lišen ikakvih emocija, kalkulantski i tvrdoglavo drži se svakog slova zakona

- Dojučerašnji gangster sada u dobročiniteljskim krugovima i naravno, kandidat za izborima

Tko će od njih trojice na kraju izvući deblji kraj? Možda nitko? A možda svi?

Film nije dosadan u niti jednom trenutku.

Terorist je preveo director's cut koji traje 20 minuta duže od kino verzije i neka je jer ja pojma nemam šta se točno kratilo i izbacivalo jer sve ima svoje mjesto i nije višak.

Glumci fantastični.

Fizički okršaji bolji od najboljih jer djeluju kao da nisu uopće koreografirani. Kao da su blooperi iz Jackie Chanovih filmova gdje glumci nenamjerno popiju prave udarce, posrnu gdje ne treba ili padnu spotičući se o slučajno ostavljene stvari na setu.

Priča potpuno antiholivudska.

Nema nikakvih ljubavnih jada i patnji mladog vertera. Razvod u jednom slučaju dođe kao normalna i logična stvar, posvećeno mu je najviše minut. U drugom slučaju lik sam priznaje da ne zna što je ljubav i da ga to uopće ne zanima. Nema ni scena seksa, gledamo akcijsku krimi dramu, a ne pornić.

A sam kraj je kilometrima daleko od holivudskog šećera. Iako će jedan od likova prethodno reći da sve što želi je biti samo jednom u životu - sretan.

I sad kad sam ga ovoliko nahvalio, znači li to da je mastwoč?

I da i ne.

Gledati:

- Ne trebate ako ste pogledali brdo korejskih filmova, ima i boljih od ovoga sa sličnim temama

- Da ako tražite još koji naslov koji nije namijenjen ekipi s dijagnozom inteligencia subnormales

- Da ako tražite film koji su trebale snimiti države na ex-yu prostoru nakon raspada, jer kao da je radnja tu

- Pod obavezno ako su sutra izbori, a traje predizborna šutnja