Sweet Country - Mrlja na obrazu

Svaki narod ima trenutke u prošlosti koje bi najradije zaboravio. Ni Australci nisu izuzetak. Njihov odnos prema starosjediocima australskoga kontinenta - Aboridžinima ponekad je više izgledao kao odnos s štetočinama, nego kao odnos prema ljudima. Zato postoje pisana djela, pa i umjetnička kao što su filmovi, koji autentično progovaraju o nepravdama nanesenima jednom narodu, te ne dozvoljavaju da se ti sramni trenuci izgube u pijesku vremena.

Kada se na vratima propovjednika Freda Smitha pojavi novi susjed, ratni veteran Harry March, te zatraži pomoć u postavljanju ograde oko svoje farme, nitko ne sluti u što se sve to bude izrodilo. Aboridžini, Sam Kelly i njegova žena Lizzie pođu pomoći bjelom čovjeku, no umjesto hvale, dobiju porciju poniženja od grubijana i pijanice Harrya. Uskoro bude sukob došao na viši nivo, a Sam mora bježati u bush da spasi glavu. No 20-tih godina prošloga stoljeća to nije nimalo jednostavno ako si – Aboridžin.

Talentirani W. Thornton je okupio odličnu staru gardu australskoga filma - Sam Neill i Bryan Brown, te snimio sjajnu australsku western/dramu. Kao potka mu je poslužio stari slučaj, plemenska priča iz 1920 godine kada je Aboridžinu suđeno zbog ubojstva bijeloga čovjeka.

Kada se režije dohvati Aboridžin, a eksterijer Sjeverne Teritorije bude u prvome planu, dobiješ vizuelno savršen film. Okolica Alice Springsa, gdje se snimao film pružila je autentičnu sliku australskoga busha koji se u ovih 100 godina nije nimalo izmjenio.

Velika kvaliteta ovoga filma je što nijednoga trenutka ne prelazi u sladunjavu, plačljivu melodramu. U filmu su prikazani događaji onakvi kakvi jesu. Nisu svi bijelci zla gamad, niti su Aboridžini umiveni i dobri ljudi svi od reda. Film je stvarno autentična slika Australije toga doba. Političko-sociološka preslika vremena bez uljepšavanja i bez imalo popovanja i lažnoga, filmskoga sentimenta. Dodatnu draž autentičnosti pridodaju ne samo aboridžinski glumci, odlični Hamilton Morris i sjajni Gibson John, već i priličan broj statista naturščika Aboridžina sa Sjevernog Teritorija, koji su odličan kolorit filma.

Film je osvojio specijalnu nagradu Velikoga žirija u Veneciji kao najbolji film 2017. godine. Vrijednost filma je što je snimljen iz ugla Aboridžina, te je svojevrsna posveta jednome djeliću vremena. Vremena kojemu svi mi moramo biti svjedoci, da se nikada ne zaboravi. Pustite si pjesmu benda Midnight Oil - „Beds are burning“, nakon odgledanoga filma i zamislite kako bi svijet bio ljepši da se takve stvari više nikada i nigdje ne dese. Svakako gledati.