Togo - Utrka za serum

Na Aljasci se 1925. godine pojavila epidemija difterije koja je, ukoliko ostane netretirana, predstavljala sigurnu smrt za desetak tisuća stanovnika gradića Nomea i okolice. No, ono što je uslijedilo i što je spasilo Nome je bio takozvani transport seruma pod nazivom "Great Run of Mercy" iliti "Serum Run", kojemu je cilj bio dostaviti lijek u grad Nome i okolicu, kako bi se epidemija suzbila. Zbog tadašnje oluje koja je onemogućila bilo kakav drugi način transporta lijeka, lijek je bilo moguće dostaviti jedino uz pomoć saonica koje su psi vukli, konkretno njih 150 koji su vukli 20 saonica s jednim čovjekom za svakim saonicama.
Ukupna duljina puta kojeg su psi morali prijeći iznosila je 1085 kilometara i dogovor je bio da će svaka ekipa odraditi određeni dio puta, kako ne bi previše opteretili svaku saonicu/grupu pasa. Ipak, saonice na čelu s Togom, zakržljalim sibirskim haskijem, odradile su punih 480 kilometara, dok su ostale ekipe zajedno odradile 605 kilometara. 

Za Toga se stvari ipak nisu odvijale idealno, te je već kao štene odudarao od ostalih pasa iste pasmine. Bio je slabiji i niži (u odrasloj dobi dosegnuo tek 22 kg), prljavo crno/smeđe boje koja nije bila na cijeni i kao takav nije predstavljao dobar izbor za radnog psa, te ga je vlasnik (Leonhard Seppala kojeg tumači Willem Defoe) dao na udomljavanje kako bi dalje služio kao kućni pas. Takvo nešto nije bilo dugog vijeka jer je Togo ipak imao u planu neke druge stvari, te je utekao od svog novog, kratkotrajnog vlasnika i vratio se Seppali i čoporu. Iako ga je Seppala konstantno zatvarao i onemogućavao mu trčanje s drugim psima, Togo bi uvijek pronalazio način da utekne, te je naspoljetku, nakon što je Seppalu fascinirala njegova tvrdoglavost, postao radni pas koji se potom bez iznimke nalazio na čelu skupine pasa koja je vukla Seppaline saonice.

Što se samog filma tiče, isti je prije svega vizualno privlačan, sa širokim kadrovima Aljaske, planinama i šumama bez kraja i prekrasnim krajolicima, prikazanim u zimskim i ljetnim periodima. Haskiji su maestralni, a scene koje uključuju borbu Seppale i njegovih pasa s prirodom su intenzivne i zorno prikazuju svu težinu puta koju su morali prijeći u "Utrci za serum". 

Film ima i svoje visoke poetske trenutke, poput prelaženja zaleđenog jezera koje je praćeno Defoevom snažnom recitacijom, no načelno, Togo prvenstveno ostaje topli obiteljski film snimljen po istinitoj priči o junaštvu jedne grupe haskija na čelu s Togom i o tome kako i oni naoko manje sposobni mogu izrasti u vođe. Priča je istinita i kako to često biva kad je o nečemu takvom riječ, prisutna je melodrama i takvo nešto je teško izbjeći (ipak je riječ o filmu s psima), no film se ne trudi biti veći od svemira i to jasno daje do znanja, pa se istoj melodrami ne može nešto prigovoriti. 

Willem Defoe je, kao i uvijek, na razini zadatka. Čovjek je apsolutni kameleon, perfekcionist i fantastičan narator čija se sposobnost naracije i vokalna snaga osjeti i u recitacijama u samom "Togu" i lakoćom je iznio ulogu Seppale. Togo (inače Diesel) je također dao svoj glumački doprinos, te ga ne bi omašio životinjski Oscar za glavnu mušku ulogu, kad bi takav postojao.   

Sve u svemu, Togo je idealan film za ova karantenska popodneva, a još idealniji za nedjeljna karantenska popodneva, kad u društvu obitelj želiš pogledati nešto toplo i optimistično, uživati u hrani i opustiti se.