Drugačiji Poaro

Onima kojima je nešto "smetalo" u filmovima Murder on the Orient Express (2017) i Death on the Nile (2022), Kenet Brana je s A Haunting in Venice ponudio sasvim drugačiji doživljaj. Čini se osvežavajući...

Čuveni detektiv iz romana Agate Kristi je u penziji i dane provodi u Veneciji. Godina je 1947. i on je rešen da nipošto ne preuzima nove slučajeve, iako se pred njegovom kućom u redovima skuplja obespravljani narod. Međutim, kada se pred njim pojavi prijateljica, inače poznata spisateljica kriminalističkim romana, i koja ga ubedi da prisustvuje lokalnoj sesiji prizivanja duhova (to jeste duha upokojene ćerke poznate operske pevačice, misteriozno samoubijene), Poaro će preispitati svoju odluku da se više ne bavi poslom koji ga je proslavio...

Ima nešto "čudnog" u ovom filmu. Zasnovan na romanu Hallowe'en Party, koji je napisala Agata Kristi, ovaj film je, ipak, nešto slobodnije viđenje koje nam je ponudio Kenet Brana. Recimo, u originalu, priča je smeštena na englesko selo, dok se Brana odlučio za Veneciju. To "slobodnije viđenje" uticalo je da A Haunting in Venice (čak je i naslov promenjen u odnosu na roman), kao i koketiranje s hororom kao žanrom, patina filma bude značajno drugačija u odnosu na prethodna Branina viđenja Agatinih dela - Murder on the Orient Express (2017.) i Death on the Nile (2022.) -  a, možda je i najznačajnije to što za razliku od ta dva filma, sada u pitanju nije rimejk (setite se Murder on the Orient Express iz 1974.) ili Death on the Nile (1978.), već "stameni" filmski izraz za koji ne postoji "original" s kojim bi se upoređivao.

Zbog svega izrečenog A Haunting in Venice jeste vredan gledanja, pa čak iako niste neutoljivi "gutač" romana najslavnije svetske autorke detektivskih romana. Ovaj film nudi doživljaj koji je potpuno drugačiji - spoj Agatine whodunit estetike i Braninog gotovo maestralnog uklapanja u žanrovske horor-odrednice, isporučujući nam zajedničko čedo inspirišućeg viđenja ovog vida umetnosti. E, sad, neki će prigovoriti što film nema tu "holivudsku grandioznost" kao prethodne dve Branine "Agate", te da u njemu ne glumi "buljuk" zvezda s "A-liste", ali mnogima će se baš ta "jednostavnost" svideti.

Što se mene tiče, jedina ozbiljna zamerka ovom film jeste što se tokom njegovom trajanja, a i po pitanju opravdanosti postojanja u njemu - izgubio papagaj - ključni svedok zločina zbog kog je film i napravljen. Zar je moguće da je Brana propustio da mu da suvislu sudbinu??? A, ako je sudbina jednog papagaja jedina upečatljiva mana nekog ostvarenja, onda to i nije baš tako strašno, zar ne?

  • Komentari (8)

Za komentiranje morate biti prijavljeni!

  • Diana0000
    eXtreme member
    17.09.2023. 20:08
    the hound of the baskervilles mi je najbolje djelo sir arthur conan doyla. čitala i gledala par ekranizacija, meni osobno zanimljiva i modernizirana verzija
  • AlexDeLarge
    eXtreme member
    17.09.2023. 19:11
    [QUOTE=Diana0000]i ja imam hrpetinu njenih knjiga. voljela sam ju u mladjim danima, ali volim ju i danas. zapleti su vrhunski, o dijalozima da ne govorim
    ja  sam pogledala sve što je izašlo i sa poirotom i sa mss marple.
    ono što mi je dobro, suchet je dao vrhunske uloge, u biti, čovjek baš tako nešto i zamišlja dok čita knjige. zato je teško nakon njega gledati nekog drugog u toj ulozi
    [/QUOTE]
    Da ja sam baš hteo da imam sva njena dela, skupljalo se to godinama po malo, pošto je dosta bilo ponavljanja, a kad nije bilo čekao se  novi izdavač .
    Slažem se , da i ja sam voleo u mladjim danima, nakon toga ekranizacije, pa izgubih želju da čitam, ali da slična je situacija sa Šerlokom , ali eto ovo mi se svidelo The Hound of the Baskervilles: Sherlock the Movie (2022) , a u dati ću sigurno,kao što je Čkalja rekao u jednoj  seriji, da `dzirnem`.
  • Diana0000
    eXtreme member
    17.09.2023. 18:40
    i ja imam hrpetinu njenih knjiga. voljela sam ju u mladjim danima, ali volim ju i danas. zapleti su vrhunski, o dijalozima da ne govorim
    ja  sam pogledala sve što je izašlo i sa poirotom i sa mss marple.
    ono što mi je dobro, suchet je dao vrhunske uloge, u biti, čovjek baš tako nešto i zamišlja dok čita knjige. zato je teško nakon njega gledati nekog drugog u toj ulozi