11 no Zokugun

Kad ovo pročitate jasno, film mora imati scene fajtanja. 
Tih je scena bezbroj, svaka je bolja od bolje.

Da odmah upozorim, ako ne želite gledati nestvarno realistično brutalno nasilje nemojte dirati ovaj film. Ama baš sve unutra je temeljeno na stvarnim običajima, negdašnjim zakonima i kaznama, čak i ona pila kojom se vrši određena vrsta egzekucije.
Pa ću ja itekako cijeniti japance koji se ne srame obračunati sa vlastitom gadljivom prošlošću puno više nego mitomane na prostorima bivše juge.
Oni su svjesni što nije valjalo, što je bilo grozno i gotovo, film je tu da pokaže razliku nazadnosti negdašnje kulture u usporedbi sa 21. stoljećem u kojem jesmo.

Na žalost, analiza svake pojedinačne vrste ubojstva u detalje, bilo to u prošlosti smatrano legalnim ili ne, oduzela je vrijeme za nešto drugo, a to su ljudi, njihovi karakteri i njihove sudbine.
Za neke ćemo vidjeti mrvice iz nihovih životnih priča, ali na ostale niti to. Sve je minimalizirano, nedorečeno ili potpuno uklonjeno iz filma.

Nije samo to u pitanju, postoje i logičke greške.
Nije da želim cijepiti, ipak nije stvarnost nego je film u pitanju.
1 žena i 10 muškaraca u tvrđavi. Svih 10 pretodno osuđenih na smrt, neću tvrditi da su svi kriminalci.
Ajmo to ovako ako će vam biti lakše za predočiti, idete na brod vas 10 i među vama je 1 žena.
I ništa se ne dogodi? Nikome se ne digne niti iko išta pokuša? Ma dajte molim vas.

Da ne petljavim dalje, samo ću dodati da se režiser u scenama koje nisu akcijske isprosipao toliko da mi je bilo jako teško ponegdje upratiti tko je to što, s kim, zašto i kako.
Loš posao.

Očekujte znači predobro odrađene akcijske scene i nedovoljno dobro odrađenu priču.
Prava je šteta što ovo nije snimljeno kao serija gdje bi se dalo više vremena za stvari koje ovdje fale.
Gledati.