Michael

Ovaj film je daleko od lošeg, ali pati od sličnih boljki kao Elvis. Dakle, film o najvećem kralju popa je proletio kao da traje 45 minuta, a ništa vidjeli nijesmo. Vidjeli smo iz kakve porodice potiče, to da mu je ćale uticao na karijeru i čuli smo par pjesama. Nema ništa o tome, kako je dolazio do inspiracije za tekstove, za muziku, kakvi su ga skandali pratili, kakav je bio njegov život van scene i van porodice, nema apsolutno nikakvog segmenta koji nam prikazuje kako Majkl Džekson vrši uticaj na popularnu kulturu. Samo vidimo da je talentovan i da ga ljudi vole. Pa čak i da se radi o nekome ko je manje bitan, trebali smo da vidimo mnogo više, ali mnoooogo više. A ne ovaj čovjek bre, pa on je najveći oduvijek i zauvijek, njega niko ne zamijeni. 

Ovaj čovjek je čak i 17 godina nakon smrti nastavio da pomjera granice muzičke industrije. On je prvi i jedini u istoriji, kome je uspjelo da na Bilbord Hot 100 listi bude u šest različitih dekada. Pedeset i dva solo hita su mu završila na toj listi. A šta smo mi čuli? Tri - četiri pjesme, nemajući pojma o tome kako su nastale, niti išta. Ni ne pomenuše Dženet Džekson, koja je tada već gazila svojom popularnošću, nego cijelo vrijeme otac, pa otac. Ništa o onome što je radio dalje, o izbjeljivanju lica, o dodatnim operacijama, nema ničega o unutrašnjim i spoljašnjim demonima sa kojima se borio. Nema ničega o susretima sa značajnim ljudima tog doba, o prijateljstvima, o ljubavima, potomcima. Eto čak ni to kako je nastao "moonwalk",  kao najkultniji plesni pokret ikada. Za moj ukus, vrlo nesadržajan film.

Čim sam vidio da film traje ispod dva i po sata, bilo mi je sumnjivo. A pošto me instinkt rijetko kad prevari, pretpostavio sam da neću biti zadvoljan. Izgleda da su "Rapsodija" i "Linija" postavili previsoke standarde biografskih filmova.