Carry on serijal – Jeftina, ali dopadljiva doza humora

U Velikoj Britaniji, šezdesete su filmašima poslužile da pomaknu granice filma: Što je nekada bilo zabranjeno i nezamislivo, praktički je preko noći postalo normalnim. Uskoro su se nakon izvornih djela, redatelji nadovezivali filmovima sličnih tema. Michelangelo Antonioni je šokirao tadašnju publiku filmom Blowup, kombinacijom napetog trilera i seksualno eksplicitnog erotskog filma. Richard Lester se odlučio priključiti tadašnjoj opsesiji Beatlesima i snimio A Hard Day's Night – dokumentarac o poznatoj četvorki koncipiran tako da izgleda kao igrani film s fikcijskim situacijama i likovima. Lewis Gilbert, redatelj avantura o Jamesu Bondu, uzbudio je dežurne dušobrižnike s filmom Alfie koji tematizira izvanbračne ljubavi i etičnost abortusa...

Ukratko rečeno, raskalašene šezdesete bile su sve osim tupe i bezizražajne. Liberalni pokreti mladih i sve više posvećenosti tabu temama poput seksa, abortusa i feminizma su dominirale i u sedmoj umjetnosti. Redatelji su sve više odabirali teme malih ljudi iz građanskog staleža i njihovoj borbi protiv konzervativnog imperijalističkog režima na kraljevskom otoku. Sredstva za borbu je bilo pregršt: Mini suknjice, rock i pop glazba bendova poput Beatlesa, Rolling Stonesa i The Who te uvijek požrtvovnih hipija koji su pokazali da taj pokret ima potencijala i „preko bare“. Uz novoutemeljene vrijednosti, nedostajao je samo jedan jeftin, ali obnovljiv izvor humora i radnji uz koje su se „mali ljudi“ mogli poistovjetiti. I tako je još krajem pedesetih nastao Carry on serijal. Poticaj radničkoj klasi da se nastavi (Carry on) boriti.

Snimljen je čak 31 film Carry On serije, u periodu 1958-92, kao i četiri "Božićna specijala", TV.serija od 13 epizoda, a igrane su i tri pozorišne predstave. 

Gotovo svaki od filmova je nosio Carry on naziv serijala u svojem imenu, tako da se nije moglo dogoditi da fanovi ostanu zakinuti za neki od novih nastavaka. Ostatak imena filmova se odnosio na funkciju glavnih likova koji se pojavljuju u konkretnom izdanju/imenu/pristupu/radnji i slično…. Primjerice, prvi film iz 1958. godine - Carry on Sergeant bio je posvećen vodniku Grimshawu koji je nadomak vojničkoj mirovini. No, prije nego to učini, želi ostvariti životni san i tih 10 tjedana prije penzije voditi najbolju vojničku trupu iz svog garnizona. Naravno, pokaže se kako mu je dodijeljeni vod sve samo ne sposoban. I tu se nazire glavni izvor čuvenog britanskog humora: Razlika između društvenih klasa gdje pripadnici viših staleža pokušavaju od nižih napraviti uzorne, kulturne građane. Dok je niža klasa smotana, nadobudna, brbljava i puna neke vrste djetinjeg samopouzdanja.

Producent Peter Rogers i redatelj Gerald Thomas procijenili su kako s istim principom mogu snimati takve filmove i u budućnosti, te je naredne godine objavljen Carry on Nurse. Ovoga puta, radnja je smještena u bolnici. U drugom filmu, suptilna erotika postala je sve više uklopljena među odnose likova. Trailer za film poručivao je gledateljima - "Puknut će vam krvna žila od smijanja". I vjerojatno je tako i bilo. Carry on Nurse postao je najgledaniji film te 1959. godine u kinima, te ga je vidjela ogromna populacija (za to vrijeme) od 10,4 milijuna.

Zbog striktno postavljenog oskudnog budžeta (glavni glumci su dobivali samo 5000 funti za svoje uloge, sporedni još i manje) i ansambla glumaca koji su više-manje bili priključeni za svaki projekt, ponekad se su se snimala i do dva filma godišnje. Filmovi koji su se naknadno pojavili, bili su smješteni u raznolika okruženja, što puno govori o kreativnosti scenarista. Bilo je ovdje filmova smještenih na krstarenju, u doba Henryja osmog, parodiralo se i na filmove o agentu 007, te je jedan od njih čak bio i smješten u afričku divljinu (neporeciva aluzija na filmove o Tarzanu).

Što se tiče samih glumaca, producenti su imali provjerenu ekipu tadašnjih velikana britanske filmske scene. Iako su filmovi uvijek bili jeftino producirani, redovita ekipa nikada nije otkazala suradnju s producentima. Dokaz kako se vremena mijenjaju novčanih problema. Od redovne ekipe se izdvajaju Kenneth Williams (dramski glumac i komičar koji je prije uloga u serijalu gradio karijeru u kazalištu i na radiju), Kenneth Connor (legendarni gospodin Alphonse iz serije 'Allo 'Allo!), Joan Sims (stalna epizodna glumica u humorističnim serijama BBC produkcije, pojavila se i u jednoj epizodi Only Fools and Horses....) te Sid James (krajem četrdesetih glumio s veličinama kao što su Alec Guinness i Stanley Holloway).

Zbog karakterističnih radnji kojima se moralo udovoljiti optimalnim lokacijama, snimalo se po cijeloj Engleskoj. Redovita „baza“ bila je u studijima Pinewood u Buckinghamshireu, te se po potrebi selila u Wales.

Kritičari smatraju kako je vrhunac serijala postignut u šezdesetima, ostatak filmova snimljen do kraja sedamdesetih i označio je pad u kvaliteti. Filmovi se bave već viđenim motivima, dok seksualne scene prerastaju iz sugestivnih u eksplicitne. Primjerice u filmu „Carry on Loving“, lokacije koje posjećuju likovi imaju prilično erotičan kontekst: Much – snogging on the green (Mnogo drpanja na zelenom) i Rogerham mansions (Napaljene kurije). Do kraja sedamdesetih Britanski odbor za film morao je pomno pregledati svaku nemontiranu verziju filma kako bi dala svoje sugestije o izmjenama. Producenti su tada morali po njihovim nalozima montirati materijal kako bi ublažile pojavljivanje golotinje i „sočnih“, neukusnih šala. Zbog sve veće kontrole koja se nametala i promjena u redovitom ansamblu glumaca, vidjelo se da serijal dolazi do svog kraja. S filmom Carry on Emmanuel iz 1978. godine (kojem je britanski odbor za cenzuru dodijelio predikat AA kao zabranu za mlađe od 14) serijal staje na 14 godina. Tada je završeno plodno razdoblje za britansku kinematografiju široke publike.

U dvadeset godina snimanja, išlo se u inat dobro etabliranim serijalima koji su smatrani ponosom nacije (Filmovi o Jamesu Bondu, Ealing horori, ratni filmovi iz drugog svjetskog rata…) te su se ismijavale institucije za koje se očekuju da budu gledane s ponosom (vojska, medicinska služba, MI5, policija, kolonijalna sila…) Godine 1992 pokušalo se s obnovom serijala snimanjem filma Carry on Columbus, filma napravljenog u čast 500-godišnjice Kolumbovog otkrića Amerike. No, s obzirom na to da je za projekt bilo vezano samo sedam glumaca iz izvornog serijala, naknadno nisu napravljeni konkretni planovi za nove filmove. Kritičari su film srezali kao ni jedan od dotadašnjih nastavaka, nazivajući ga „mlakim i neozbiljnim pokušajem ponovnog povratka“. Ipak, film je zaradio veći profit nego ostala dva djela o Kolumbu snimljena te godine. Usprkos uspjehu na kino blagajnama, taj posljednji nastavak Carry on je u anketi provedenoj 2004. godine proglašen najgorim britanskim filmom ikad.

Bez obzira na žalostan kraj nekoć voljenog serijala, potrebno je pogledati nekoliko nastavaka kako bi se uvjerilo u vrijednosti i sveopći stil koji su Carry on filmovi promovirali. Na YouTube je status dostupnosti filmova promjenjiv, te su mnoge postavljene video materijale maknuli zbog autorskih prava. Koga zanima, može uživati u trailerima kojih ima pregršt te preko njih stvoriti listu favorita za daljnje traženje. Jedino je bitno da nastavite gledati.