Apostle - Osvježenje u okvirima žanra

Kada netko spomene horrore sa brutalnim ubojstvima, potocima krvi, obično pomislimo na franšize poput Friday the 13th, ili pak Halloween, eventualno The Texas Chain Saw Massacre. No da krvavo može biti sasvim drugačije pokazao nam je Gareth Ewans (Serbuan maut i The Raid 2: Berandal). Postavio je radnju u prljavo i mračno doba, kraja Srednjega vijeka. Važan sloj ovoga neuobičajenoga filma je religiozni kult i sve nevolje koje iz toga proizlaze. I za kult obično smatramo da je pošast novoga doba, no Ewans je kult smjestio u ultra religiozno doba Srednjega vijeka, kada su neprijatelji Crkve ujedno bili neprijatelji kralja i društva u cijelini.

Thomas Richardson, misionar koji je izgubio vjeru u Boga, odlazi na udaljeni otok, kojim nemilosrdno vlada od crkve odmetnuti kult, potražiti otetu sestru Jennifer. Sestra je ionako jedina osoba do koje mu je još stalo na ovome svijetu. Izranjavan što fizički a još gore psihički, Thomas ne može bez droge izgurati dan. A na otoku ga čekaju brutalni ljudi, i još nešto što i nije sa ovoga svijeta...Thomas mora biti spreman na sve da spasi otetu sestru, pa ako treba ići do kraja, on je to voljan učiniti.

Netflix, koji puno više novaca i pažnje polaže na serijale, po kojima su poznati širom svijeta, ovoga puta je ubo neočekivani zgoditak sa ovim neuobičajenim horrorom. Odabravši producentsku kuću XYZ films, dobio je njihovoga glavnoga režisera, Garetha Ewansa, koji je napisao i režirao ovaj solidan horror uradak. Malo drugačije od njegovih dosadašnjih uspješnica („The Raid“ serijala ), no u stvari ispostavilo se da je malo osvježenje u okvirima žanra.

Prvi dio filma je koncentriran na sam način funkcioniranja kulta u Srednjem vijeku i polagano nas uvodi u krvavi pir, drugoga dijela filma. Upravo taj drugi dio je ono zbog čega većina ljubitelja horrora bude ovaj film nahvalila. Toliko brutalnih scena se sruči na vas, da nakon nekoga vremena oguglate na svo to komadanje, zabijanje metala u tijelo, krv koja postaje sastavni dio scenografije. Scenografija je veliki adut ovoga filma. Snimano je u Walesu, Port Talbotu. Kamera je odlična, sve je prožeto sa tim za Srednji vijek očekivano sivim i mračnim tonovima, pazilo se na detalje, pa seoce na otoku strave izgleda u potpunosti stvarno i  realistično.

Glavnu rolu, vrlo zapaženo je odigrao Dan Stevens, čovjek koji izgleda kao bratić Bradleya Coopera. No ovdje je nevjerovatno ušao u ulogu na kakve nismo od njega navikli. Bez njega ovaj film ne bi uspio prenijeti tu dozu ludosti, koja se od početka valja ekranom. Način na koji se on gega i tumara naizgled besciljno po otoku sa očima čovjeka koji je već „prešao na drugu stranu“ daje potrebnu dozu uvjerljivosti za ludilo koje se zavalja prema nama u zadnjoj trećini filma.

Ovaj film nije za svakoga. Ljubitelji The Wicker Man budu ovaj film nahvalili, ljubitelji Aleistera Crowleya isto tako, no nekima bude zasmetala određena naivnost glavne linije filma. Oni koji ne podnose brutalne scene bolje da ni ne gledaju ovaj film.

Zanimljivost: Ovo je nakon 2006. godine prvi film Garetha Ewansa na engleskom jeziku.

  • Komentari (13)

Za komentiranje morate biti prijavljeni!

  • plazov
    member
    24.10.2018. 00:13
    Potpuno se slazem sa komentarom alex-din-a zato sto je ovaj film zaista iz neke zanimljive pozicije otisao u neku neverovatnu fantaziju istovremeno bolno potkrepljenu preteranom i nerealisticnom glumom glavnog lika i neverovatnim i neskladnim postupcima ostalih likova. Ono sto je moglo biti dobar triler postalo je neka fantazija bez cija. Na trenutke je gluma bila neuverljiva, a uloga statista je bila katastrofalna, narocito kad su u pitanju bili glavni trenuci koji su nesto znacili u filmu. Sve u svemu, bio am razocaran na kraju, i mada sam gledao celi film, koji ima neki sarm, imam utisak da nije vredno gledati ga zbog mnogih nedoslednosti i propusta. Dao sam mu ocenu 5, a kod mene je 6 prolazna.
  • drvopro
    member
    22.10.2018. 03:27
    Gluplji film odavno nisam gledao.
  • alex-din
    member
    17.10.2018. 23:26
    Prilično čudno skockan film, ne zbog milion puta prežvakane tematike i priče, već pre svega zbog načina na koji sve nekako funkcioniše, dok se ne saplete o sopstvene noge i tresne na nos (i tako više puta). Sa jedne strane je zadovoljavajuće teška atmosfera, ambijent, gluma par glavnih likova i eksplicitno nasilje. Sa druge je loš izbor glavnog glumca (Den Stivens je dobar sam po sebi, ali bolno preglumljuje i štrči gotovo u svakoj sceni), pogubljena priča, nespretno poigravanje para-religijskim motivima (do nivoa farse), da bi se sve pri kraju pretvorilo u (ne nužno uvek lošu, ali ipak) papazjaniju Diabla, Witchera, Silent Hilla, Jiggsawa i ko zna čega sve ne... Sa treće strane, s obzirom da je režirao Garet Evans od svih ljudi (čuven po Raid filmovima), nekakao i može da se progleda kroz prste, ali ceo taj vajb velškog horor-folklora na prelazu dva veka je mogao biti mnogo sadržajniji i kompaktniji.