Kako je izgledala 2019. godina i koliko su pogriješili Blade Runner i Akira?

Dva su filma, prije 31 i 37 godina, stvorili svoju fiktivnu viziju budućnosti, od kojih je jedan Akira, cyberpunk distopijski anime iz 1988. godine, a drugi Blade Runner, distopijski sci-fi iz 1982. I iako su distopijski sci-fi filmovi rijetkost, a dobri distopijski sci-fi filmovi još veća rijetkost, ovdje je riječ o dva filma koja su stekla kultni status i poznati su kao jedni od nositelja žanra. 

Ipak, tema teksta nije kvaliteta filmova, već je tema teksta analiza onoga što su 82. i 88. predvidjeli i kako su s predviđanjem prošli. Igrom slučaja, radnja oba filma događa se upravo 2019. godine, a Akirina 2019-a, koja se događa u Neo Tokyu (novoizgrađeni Tokyo nakon uništenja 1988. godine), je ipak tehnološki manje naprednija od Blade Runnerove 2019-e, koja se događa u Los Angelesu. 

Jedna od prvih fascinacija i najčešća maštarija vezana uz razmišljanje o budućnosti bili su auti koji lete. Valjda od prve pojave aviona, a znajući za postojanje automobila, automatski se stvorila misao kako je jedini logični sljedeći napredak upravo auto koji će letjeti. 

U Blade Runner auti lete, u Akira ipak ne, ali je mehanizacija drastično unaprijeđena u odnosu na našu 2019. godinu, te se jasno vidi koliko su strojevi napredniji (motocikli, auti, tenkovi, helikopteri). 

Samo postojanje letećeg auta u Blade Runner zasigurno nije načelno zacementirana vizija budućnosti koju su autor knjige, a potom autori scenarija zaista željeli predvidjeti i ipak je vrlo vjerojatno kako je tu riječ o zadovoljavanju čitateljskih/filmofilskih apetita, koji su u sci-fi settingu uistinu očekivali leteći auto. 

Genetski inženjering i kloniranje su teme koje su golicale i golicaju mašte zaljubljenika u znanost i ujedno su predmet mnogih znanstvenih radova, od nemjerljive su važnosti za civilizaciju i mahom su obavijeni svojevrsnom mističnosti iz razloga minimalnog znanja o tome i sve zajedno je činilo da te iste teme postanu zanimljive široj masi, a poglavito umjetnicima, kroz literaturu (strip i romani), a potom i film. 

Blade Runner se, u svojoj 2019. godini, ozbiljno bavi genetskim inženjeringom i kloniranjem, klonovi su sveprisutni u suživotu s ljudima, druže se s njima, vode ljubav s njima, te se međusobno zaljubljuju. Akira, s druge strane, ne ide toliko daleko i nemamo opću prisutnost klonova, no genetski inženjering je prisutan u vidu poboljšavanja telekinetičkih i fizičkih sposobnosti koje bi se potom koristile kao oružje. 

Za razliku od letećih auta, s obzirom na prisutnost kloniranja, lako je naći uporište za vjerovanje u kloniranje kakvo se događa u Blade Runner, dok je nešto teže vjerovati u genetski inženjering koji se događa u Akira (poboljšavanje ljudi podsredstvom genetskog inženjeringa). 

Naime, kloniranje je grana znanosti koja se konstantno razvija, počevši još u 1962. godini (kako Wikipedia kaže), te je lako zamisliti da su autori u 80-ima vjerovali u mogućnost kloniranja ljudi u 2019. godini. 

Sama forma oba filma je distopijska, njihovim svijetom vlada kriminal i bezakonje (Akira), odusutnost duhovnosti i empatije (Blade Runner), ljubav prema materijalnom i sveprisutno nasilje. U Akira doduše i postoje prijateljstva i ljudi su generalno skloniji druženju, dok Blade Runner ostavlja jako malo prostora utopističkom optimizmu i optimizmu općenito. 

Današnji svijet u svojoj 2019. godini nije savršen, ali ipak izgleda puno optimističnije. Ljubav prema novcu postoji, odsutnost duha, empatije i ljubavi je prisutna, no i dalje je to u drastičnoj manjoj mjeri no što je u filmovima sugerirano. 

I dalje se, u našoj 2019. godini, događa puno više dobrih stvari neg onih loših. 

Kad se stvari sumiraju, ostaje za zaključiti kako su autori "pogriješili" (slučajno ili namjerno je nešto što ne možemo znati) i kako su precjenili i podcjenili čovječanstvo. Precjenili jer su "obečani" leteći auti i klonovi koje nismo isporučili, a podcjenili jer smo ipak ispali bolji od "očekivanog", nihilističkog društva.